Udruženje “Parada ponosa Beograd” i sve intrige Kvirija centra
Portal GayEcho je 17. februara 2011. godine preneo vest naslovljenu “Novi sukob na srpskoj gej sceni" o registraciji nove oragnizacije Udruženje „Parada ponosa Begrad“, čiji je osnivač Slobodan Stojanović, predsednik Kvirija centra i član organizcionog odbora Parada ponosa 2010. Vest je uzburkala LGBTIQ aktivističku scenu.
Nakon održane Parade ponosa 10. 10. 2010. godine, Gej strejt alijansa, jedan od organizatora, je uputila poziv svim LGBTIQ organizacijama u Srbiji da se sastanu kako bi razgovarale o održanoj Paradi i u pozivu predložila formiranje nove organizacije ili tela koje bi se ubuduće bavilo isključivo organizovanjem Parade ponosa kao što je to praksa u svetu i koje bi bilo sastavljeno od predstavnika/ca postojećih organizacija i/ili pojedinaca/ki koji/e žele da se bave ovom aktivnošću. Niko se nije odazvao pozivu.
Kako do sastanka tada nije došlo, GSA je ovaj poziv i predlog obnovila predloživši da se sastanak održi početkom marta, da bi tek tada saznala (kao i šira javnost) da je Kvirija centar iza leđa registrovao novu organizaciju 16. oktobra 2010. godine (dakle, šest dana nakon održane Parade ponosa).
Da podsetimo, Paradu ponosa 2010 je inicarala Gej strejt alijansa (kao i prethodne godine) i uputila poziv Kvirija centru.
O novoj organizaciji:
Datum osnivanja: 16. 10. 2010.
Naziv udruženja: Udruženje "Parada ponosa Beograd”
Opis privredne delatnosti: Izdavanje knjiga
Zastupnik: Slobodan Stojanović
Zašto je ovo diskutabilno?
Onivači i osnivačica (za sada poznati) su Boban Stojanović i Adam Puškar iz Queeria centar, Adorjan Kurucz i Vera Vojvodić.
Od odlaska Predraga Azdejkovića, osnivača Kvirije, organizaciju čine Boban Stojanović (predsednik) i Adam Puškar. Aktivnosti Kvirije su se uglavnom odnosile na polje kulture, a glavni njihov projekat bio je Kvirija kalendar. Adorjan Kurucz je široj javnosti postao poznat posle učešća u emisiji „Trentak Isitine“ i nije tajna da je to jedini razlog zbog čega je uključen u OO Parade ponosa. Rad Vere Vojvodić u organizovanju Parade ponosa nije bio veliki, u skladu sa mogućnostima, te je njen zadatak bio komunikacija sa stranim medijima.
Svima je poznatno da organizaciju Kvirija čine dve osobe i da organizacije nema svojih prostorija, niti drugih članova/ica. Stoga je tokom organizovanja Parade ponosa 2010 Kvrija koristila sve moguće kapacitete Gej strejt alijanse (bez kojih nije mogla): njene prostorije za obavljanje delatnosti oko Parade ponosa, volontere GSA, a da zauzvrat nije dala ništa (ili vrlo malo).
I pored svega ovoga, pored iskorišćavanja GSA, Kvirija je radila iza leđa svojoj „partnerskoj“ organizacija i osnovala novu kojom će sama upravljati. Uzrok tome možemo da nađemo u nedostataku ikakvih aktivnosti Kvirije. Njihov glavni i najprepoznatljiviji projekat – Kvirija kalendar, po prvi put ove godine nije izašao, jer organizacije nije uspela da nabavi finansijska sredstva (Zašto nije uspela da ih nabavi?), te nas niko ne može kriviti ako pretpostavimo da je ovim samo želela da sebi nađe novi, unosan, posao i da je to razlog zašto nisu želeli da uključe GSA u čitav proces.
Ono što je zanimljivo (sporno i diskutabilno) u celoj priči oko fantomske organizacije je opis privredne delatnosti udruženja, a to je, ni manje ni više – IZDAVANJE KNJIGA (šifra: 5811). Zašto jedna organizacija, kojoj cilj (navodno) treba da bude organizovanje Parade ponosa kao primarnu delatnost ima izdavanje knjiga? Da li je logično da pomislimo da ta organizacija, odnosno njeni osnivači/ca (BobanStojanović, Adam Puškar, Adorjan Kurucz i Vera Vojvodić) time žele da ostvaruju određenu finansijsku dobit publikovanjem dela, a na uštrb LGBTIQ populacije, za koju navodno rade?

Kad sam javno upitao Veru Vojvodić o tome, ona mi je odbrusila: (citiram) “Decko, odakle ti ideja da se osetis pozvnim da postavljas bilo kakva pitanja”.
Sasvim je jednostavo iz ovoga zaključiti da će oni stvari raditi po svome i da ih LGBTIQ populacija i ne zanima previše, te ista i ne sme da im se obrati, postavi im pitanje.
Na temi pod nazivom „GSA: Reakcija na osnivanje organizacije “Parada ponosa Beograd“ koja je otvorena na GaySerbia forumu, u dva navrata su pisali osnivači novoformirane organizacije. Adorijan Kurucz je pokušao da objasni:
„…pored mene je bilo još ljudi koji su znali da je pokrenut proces registracije organizacije, samo niko nije dizao frku oko toga upravo iz razloga što je statut organizacije tipski, a konstituisanje tela organizacije i donošenje dokumenata na kojima će se temeljiti rad iste tek treba da se desi na sastanku koji je zakazan za 9. mart.“
Adorjan zaključuje „da se selektivnim pružanjem informacija, slobodnim interpretacijama i emotivnim reakcijama ponovo … po ko zna koji put … od buve pravi slon.“
Takođe naglašava „da su članovi/ice većine LGBTIQ organizacija u srbiji već potvrdili/e dolazak na ovaj sastanak.“
Kvirija se oglasila sledećim saopštenje:

Posebno izdvajam sledeći pasus, kao loš način manipulisanja i laganja mase:
„Spornu organizaciju nije organizovala Kvirija, kao organizacija, već je ideja potekla od strane nekoliko građana i građanki koji su zajedno smatrali da je formiranje nezavisnog tela, u vidu nove organizacije, ne samo neophodno već i konstruktivno u procesu organizacije Parade 2011. godine.“
Dve stvari:
1. Ideja je potekla, kao što znamo, od strane Gej strejt alijanse, ali Kvirija, želeći sama svu kontrolu i moć, nije želela da je uključi;
2. Naravno da organizaciju nije osnovala Kvirija, jer organizaciju može da osnuje samo fizičko lice, ali je sasvim jasno da Kvirija centar ima pretenzije da vodi istu. Osnivači Udruženje „Parada ponosa Beograd“ su SVI (a to su jedina dva) članovi Kvirije. Osnivač i zastupnik je Boban Stojanović (Kvirija), sedište organizacije (adresa) je isto kao sedište Kvirije.
Kako će se završiti haos koji su izazvali ljudi koji žele moć, ta gomila nesposobnih aktivista i jedna novokoponovana „aktivistkinja“ koja je već osetila sva zadovoljstva članstvom u LGBT pokret i opijena navodnom moći, sada histeriše i besni, videćemo.
Jasno je da LGBTIQ populacije u Srbiji od njih ne može da očekuje mnogo (niti očekuje), a oni će svakako to (ne)poverenje ispuniti.
Aleksandar Stojaković